Banjalučki boj 4.8.1737. – 280 godina od velike pobjede Bošnjaka

Nakon pogibije Salih-paše i poraza kod Jerkovića bilo je izvjesno da će austrijske snage doći do Banja Luke. Zbog takvog razvoja situacije branioci Banja Luke morali su se na najbolji način pripremiti za opšti napad austrijanaca. Glavni zapovjednik austrijske vojske bio je princ  Hilburghausen čija je zamisao bila da sa opštim napadom započne već 3. augusta, međutim od tog plana je odustao nakon izvještaja generala Borensa, koji ga je informisao o velikom grupisanju bosanskih vojnika. Bošnjaci su znali koliko je ova bitka važna, te da njen razultat može znatno promijeniti sudbinu Bosne, pa stoga ne čudi nesebična podrška stanovništva koju su nudili braniocima Banja Luke.

Mobilizacija odbranbenih snaga

Značaj ove bitke shvatali su svi u Bosanskom ejaletu, te zbog toga ne čudi činjenica da je veliki broj dobrovoljaca bio zainteresovan za pridruživanje vojnicima. Svi vojno sposobni stanovnici bez obzira na imovinski status odlučno su podržali ovu borbu. Među braniocima bio je veliki broj onih kapetana koji ranije nisu otišli na ruski front, koji je predvodio Bećir-paša Čengić. Neki od poznatih kapetana bili su: Džafer-beg Cerić, Omer-beg Arnautović, Ahmedbegović , Ibšir Beširević, Ibrahim-beg Resulbegović, Hadži Hasan, Salih-aga Kulenović i dr. Kapetani su bili iz raznih dijelova Bosne, a dočekao ih je vezir Ali-paša koji im se u ovoj prilici obratio riječima:

„ Viđeno je i pokazano da je neprijatelja moguće pobijediti srčanošću, trajnom trpeljivošću, u odnosu na teškoće i umor u borbi i bojevima“ sličan citat donosi i turski historičar Ismail Hakki Uzuncarsili: „ Strpljenje i ustrajnost bit će rezultat uspjeha“.

Nakon toga započele su borbe već u jutarnjim satima, iako su se ozbiljnije borbe odvijale tek oko popodnevnih sati. Borbu je započela osmanska konjica koja je zauzela položaje na Vlaškom brijegu. Oni su silovito napali vojnu formaciju generala Baranjaja, međutim taj napad kao i drugi na lijevoj obali Vrbasa, austrijanci su veoma spremno dočekali, pa je zbog toga izostala početna prednost. Sljedeća ofanziva domaće vojske desila se iz pravca Vlaškog brijega što je u austrijskoj vojsci izazvalo metež, međutim bez većih gubitaka.

Slabosti austrijske vojske

Umor i pad morala u austrijskoj vojsci desio se iznenadno nakon dva sata žestokih borbi, a ovaj trenutak iskoristio je zapovjednik desnog krila branilaca Bosne Mehmed-beg Fidahić koji je svoje napade usmjerio na odrede kojima su komadovali Baranjak i pukovnik Lambert. Iako su branioci prešli u ofanzivu, austrijski vojnici pružali su značajan otpor što je dodatno zakompliciralo tok bitke. Do kraja dana tog 4. augusta vojska je pod komandom Ali-paše Hekimoglua izvršila pet frontalnih napada na austrijske položaje. Cilj brnioca bio je da uz pobjedu, potpuno unište unište austrijsku vojsku. U ovome su u velikoj mjeri i uspjeli jer je u jutarnjim satima 5. augusta naređeno povlačenje austrijskih snaga od princa Hildburghausena čime je nagovješten potpuni poraz austrijskih snaga pod Banja Lukom. Na bojnom polju prema nekim podacima bilo je oko 600 poginulih austrijskih vojnika, a svi oni preživjeli utočište su našli preko rijeke Save.

Pobjeda Bošnjaka

Velika pobjeda Bošnjaka bila je potvrđena 5. augusta, iako su i u naredna tri dana sve do 8. augusta nastavljena protjerivanja Austrijanca iz Banja Luke. Banja Luka je bila odbranjena od ovog velikog napada austrijskih snaga, čime je zaustavljena njihova namjera da zauzimanjem Banja Luke nastave napredovanje prema unutrašnjosti Bosne. Prema opisima pojedinih historičara, austrijski vojnici su doživjeli veoma težak poraz sa veoma tragičnim ishodom. Veliki broj žrtava nalazio se na bojnom polju, a dosta je bilo i ranjenika. Ovaj poraz Austriji je pokazao spremnost i odlučnost bošnjačkih branioca koji nisu žalili svoje živote za odbranu Banja Luke, svjesni toga da odbranom ovog grada brane ustvari čitavu Bosnu.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica

IZVOR: akos.ba